Kada govorimo o Romima, često se ponavljaju iste pretpostavke: da svi imaju iste običaje, da svi putuju ili da žive izvan društava u kojima su rođeni. Stvarnost je mnogo raznovrsnija. Romi su narod s dugom historijom i zajednicama širom svijeta. Mnogi danas žive trajno nastanjeni u gradovima i selima, govore jezik zemlje u kojoj žive, a svoj romski identitet čuvaju na različite načine.
Odakle potiču Romi?
Lingvistička i historijska istraživanja upućuju na to da preci Roma potiču s indijskog potkontinenta, najvjerovatnije iz njegovih sjevernih područja. Romski jezik pripada indoarijskoj grani indoevropskih jezika i srodnost pokazuje s jezicima južne Azije. Tokom dugog kretanja prema zapadu u romski su ušli i brojni posuđeni izrazi iz jezika područja kroz koja su zajednice prolazile, uključujući perzijski, armenski i grčki.1 2
Ne postoji jednostavan, potpuno dokumentovan put kojim su svi preci Roma prošli. Istraživači uglavnom smatraju da se migracija odvijala u više talasa, kroz Perziju, Armeniju i područje Bizantijskog Carstva. Zato se za rane periode oslanjamo na kombinaciju jezičkih tragova i oskudnih pisanih zapisa, a neke pojedinosti ostaju predmet rasprave.2
Kada su stigli na Balkan?
Balkan je bio jedno od ključnih područja u historiji Roma u Evropi. Pisani izvori bilježe njihovo prisustvo u jugoistočnoj Evropi tokom 14. stoljeća. Među najranijim poznatim spomenima su zapisi iz srednjovjekovne Srbije iz 1348. godine, Dubrovnika iz 1362. i Bugarske iz 1378. godine. Ti datumi označavaju sačuvane pisane tragove, a ne nužno trenutak kada su prve romske porodice stigle u svaku od tih oblasti.2
Iz balkanskih krajeva dio romskih zajednica kasnije se kretao prema srednjoj i zapadnoj Evropi. Drugi su ostali na Balkanu, gdje su se kroz stoljeća razvile različite lokalne zajednice i identiteti. Historija Roma zato je istovremeno i dio šire evropske historije i priča ukorijenjena u konkretnim mjestima, uključujući Bosnu i Hercegovinu.1 2
Jedan narod, mnogo zajednica
Romi nisu homogena grupa s jednim načinom života, jednom vjerom ili jedinstvenim običajima. Postoje brojne zajednice, s različitim historijskim iskustvima, dijalektima, porodičnim tradicijama i nazivima za vlastitu grupu. Neki ljudi koriste zajednički naziv Romi, dok drugi daju prednost preciznijem lokalnom ili porodičnom identitetu. Nisu svi Romi govornici romskog jezika, a mnogi uz njega govore i jezik sredine u kojoj žive.1 3 4
U Bosni i Hercegovini i drugim dijelovima Balkana među Romima su i muslimani i kršćani. Vjerska pripadnost, kao i običaji povezani s praznicima, brakom ili porodičnim životom, razlikuju se od zajednice do zajednice. Vijeće Evrope, naprimjer, u svojim pregledima romske kulture posebno obrađuje romske muslimane na Balkanu, kao i različite zajednice i njihove običaje.3
Zato je korisno biti oprezan s rečenicama poput „Romi uvijek rade ovako“ ili „njihova tradicija je takva“. Ono što važi za jednu porodicu ili zajednicu ne mora važiti za drugu. Kultura se prenosi, ali se i mijenja kroz obrazovanje, posao, migracije, vjeru, brakove i svakodnevni suživot s drugim ljudima.
Jezik, porodica i svakodnevni život
Romski jezik, često nazivan romani ili romanes, ima više dijalekata. Neke romske porodice i zajednice prenose ga na mlađe generacije, dok su ga druge s vremenom prestale koristiti ili ga govore uz bosanski, srpski, hrvatski ili neki drugi jezik. Jezik je važan dio naslijeđa, ali nije jedini način na koji se određuje romski identitet.1 4
Porodica, rodbinske veze, međusobna pomoć i zajednica imaju važnu ulogu u životima mnogih Roma — kao i u životima mnogih drugih naroda. Ipak, porodični odnosi i pravila nisu svuda isti. Neke zajednice imaju izražene običaje okupljanja i podrške među širom rodbinom; u drugim porodicama svakodnevni život više liči na život njihovih susjeda nego na bilo kakvu zamišljenu sliku „tradicionalnog romskog života“.3
Historijski su pojedinci i porodice radili u raznim zanimanjima, zavisno od vremena i mjesta: kao zanatlije, trgovci, poljoprivredni radnici, muzičari i izvođači. Neka od tih zanimanja bila su odgovor na ograničen pristup drugim poslovima i na potrebe lokalnih zajednica. Danas Romi rade u svim oblastima društva. Povezivanje čitavog naroda s nekolicinom zanimanja ili sa stereotipima prikriva tu raznolikost.1 5
Muzika i kulturni utjecaj
Muzika je jedan od najprepoznatljivijih, ali i često pojednostavljeno prikazivanih dijelova romskog naslijeđa. Romi su kroz historiju stvarali vlastite muzičke tradicije, a romski muzičari i izvođači utjecali su i na muzičke kulture sredina u kojima su živjeli. U različitim zemljama razvile su se različite forme i stilovi; ne postoji jedan „romski zvuk“ koji predstavlja sve zajednice.5
Ponekad se romska kultura u popularnoj umjetnosti prikazuje kao egzotična ili bezvremena, kao da se nije mijenjala. Takve slike mogu biti privlačne, ali često govore više o tuđim očekivanjima nego o stvarnom životu Roma. Važnije je slušati romske autore, muzičare i istraživače koji sami govore o svom iskustvu.
Teška poglavlja historije
Historija Roma obuhvata i dugu borbu protiv progona i isključivanja. U dijelovima istočne Evrope Romi su bili držani u ropstvu, uključujući Vlašku i Moldaviju, sve do ukidanja ropstva u 19. stoljeću. Tokom Drugog svjetskog rata nacistički režim i njegovi saveznici progonili su i ubijali Rome u okviru genocidne politike. Tačan broj žrtava nije moguće pouzdano utvrditi, ali riječ je o stotinama hiljada ljudi.5
Diskriminacija nije završila završetkom rata. Predrasude, segregacija i nejednak pristup obrazovanju, stanovanju i zapošljavanju i dalje su stvarnost za mnoge romske zajednice. Važno je o tome govoriti bez svođenja Roma samo na položaj žrtava: romska historija uključuje i stvaralaštvo, političko organizovanje, porodični život, znanje i doprinos društvima širom svijeta.3 5
Zastava i Međunarodni dan Roma
Prvi Svjetski romski kongres održan je u Londonu od 8. do 12. aprila 1971. godine. Predstavnici romskih zajednica usvojili su simbole koji su pomogli da se naglasi zajednički identitet preko državnih granica. Zastava je plavo-zelena s crvenim točkom u sredini. Osmi april obilježava se kao Međunarodni dan Roma.6
Ti simboli ne znače da svi Romi imaju istu političku pripadnost ili da postoji jedna država koja ih predstavlja. Oni izražavaju zajedničko naslijeđe i povezanost naroda čije zajednice žive u mnogim zemljama. Romi su narod bez vlastite suverene nacionalne države, ali ne i narod bez historije, kulture ili savremenog političkog glasa.6
Kako govoriti o Romima s poštovanjem?
U javnom tekstu najčešće je najbolje koristiti naziv Romi, osim kada konkretna osoba ili zajednica za sebe koristi drugi naziv. Riječ „cigani“ mnogi doživljavaju kao uvredljivu zbog njene duge historije upotrebe u stereotipima i diskriminaciji. Ipak, lični odnos prema nazivima može se razlikovati; kada govorimo o određenoj osobi ili grupi, poštovati treba naziv koji oni sami izaberu.4 6
Govoreći o Romima, izbjegavajmo generalizacije i pitajmo se da li bismo istu tvrdnju pripisali cijelom nekom drugom narodu. Romi nisu samo dio prošlosti niti su svi isti. Oni su različiti ljudi i zajednice, s vlastitim glasovima i iskustvima, koji su stoljećima dio balkanskih društava.
Izvori
Roma, Encyclopaedia Britannica
[2] The arrival of the Gypsies on the territory of Romania, OpenEdition Books
[3] Factsheets on Romani Culture, Council of Europe
[4] The Roma: Between a Myth and the Future, European Roma Rights Centre
[5] Fascination and Hatred: The Roma in European Culture, The National WWII Museum









