Category: Humor

  • Kako sam postao “ginekolog za guštere” i zamalo napravio carski rez Patriku

    Misliš da znaš sve o svojim kućnim ljubimcima? Ja sam mislio da imam dva muška guštera, Spužva Boba i Patrika. Onda je Patrik “krenuo da se porađa”. Ono što se desilo poslije je porodična trauma koju ćemo prepričavati do penzije.

    Da li se guđter porađa ili leže jaja

    Sjedimo poslije večere, kad mi sin dolazi sav zabrinut:

    “Babo, jedan od guštera u sobi mi izgleda bolesno, leži na leđima, neće da se pomjeri!” Naravno, oblačim svoj najstručniji izraz – ono, doktor za reptile – i ulazim u sobu. Gušter Patrik stvarno leži ko da je na samrti. Zovem ženu: “Hajde bona, vidi guštera, nešto mu je!” Ona u šoku: “Jao, pa ona rađa bebe!” Sin odmah skače: *“Kako bebe?!

    Pa zovu se Spužva Bob i Patrik, to su MUŠKI!”

    Ja isto u nevjerici: “Pa rekli smo da nećemo da se razmnožavaju! Jesi li ti kupila dva muška?” Žena mrtva hladna: “Šta hoćeš, da okačim znak ‘Zabranjeno razmnožavanje’ na kavez?” Djeca se već okupila, ja pokušavam da budem ozbiljan: Djeco, ovo je čudo prirode, gledat ćemo rođenje! Djeca u glas: “Fujjj!” Gušter se muči, pojavi se nešto što liči na nogu, pa nestane. Žena šapće: “Breech položaj!” Sin panično:

    “Babo, uradi nešto!”

    Ja, sav hrabar, pokušavam da povučem tu “nogu”. Nestane. Pokušam opet. Ništa. Na kraju idemo kod veterinara. Sin drži kavez i šapće gušteru: “Diši, Patrik, diši!” Veterinar pogleda kroz lupu, ja ga pitam: “Doktore, hoće li trebati carski rez?” On nas povuče u stranu i kaže: *“Ljudi, gušter nije u porodu. Patrik je muško. I… kako da vam kažem… mladi mužjaci ponekad… pa… sami sebe zabave.

    Zato leži na leđima.” Tišina. Žena počne da se guši od smijeha. Suze joj idu niz lice: “Zamisli tebe, doktora, kako vučeš gušteru za… ono malo…” Djeca sretna što je gušter “preživio”, ja ponižen, žena se valja od smijeha.
    Računica: – Dva guštera: 250 KM – Kavez: 90 KM – Pregled kod veterinara: 50 KM – Sjećanje na muža koji vuče guštera za “pipicu”: Neprocjenjivo! Pouka: Ljudi, učite biologiju – gušteri polažu jaja!

    Poenta:
    I tako smo naučili 3 stvari:

    1. Gušteri polažu jaja, ne rađaju bebe.
    2. Muški gušteri imaju… potrebe.
    3. Nikad ne glumi veterinara pred ženom – smijaće ti se do kraja života.

    Trošak lekcije: 390 KM + neprocjenjivo poniženje. Vrijedilo je svake marke 😄

  • Neženja: Kako je Asim iz Tuzle živio 100 godina bez stresa

    Šta se desi kad te dvije žene odbiju, a ti shvatiš da je to najbolja stvar u životu? Upoznaj Asima, neženju koji je nadživio sve oženjene.

    Neženja vodi lagodan život

    Dva “ne” koja su mu spasila život

    Jednom davno, u Tuzli, živio dobar momak – zvao se Asim.Zaljubio se beznadežno u Esmu i odlučio da je zaprosi na klasičan način: cvijeće s pijace, jedno koljeno na pločicama, zlatni prsten koji sjaji k’o nova felga.
    Ali Esma ga fino odbi: “Hvala, Asime, al’ ne mogu.”
    Tri dana je Asim tugovao. Skuhao lonac graha, popio par piva… pa se zaljubio u drugu, Maidu.
    I Maida ga odbi.
    I tu počinje prava priča. Jer umjesto da potone, Asim je odlučio da živi. I to kakav život.

    Pravila života sretnog neženje Asima

    Kad su ga dva puta odbile, Asim je shvatio jednu stvar: sloboda nema cijenu. I počeo je živjeti po svojim pravilima:

    1. Kućni red neženje

    • Suđe nije prao. Čarape ostavljao svuda. Daska na WC-u stalno dignuta.
    • Usisavao samo kad ga prašina počne nervirati.
    • Smeće iznosio tek kad kesa sama krene prema vratima.
    • Stare novine slag’o na ormane, k’o da pravi ličnu arhivu.

    2. Slobodno vrijeme je sveto

    Išao na pecanje kad mu se hoće. Išao na kampovanje bez ikakve dozvole.
    Televizor skoro nikad nije palio, serije nije gledao.
    U kupovinu je išao samo kad mu se ide – a kad mu se ne ide, razvuk’o se na kauč, počešao gdje ga svrbi i uživ’o k’o slobodan čovjek.

    3. Finansije i praznici

    Na Valentinovo nije trč’o u cvjećaru k’o pola grada.
    Platu? Nije davao nikome. Trošio na sebe, jarane i pjevaljke.
    Pjevao pod tušem glasno i falš, a nitko mu nije govorio da umukne.

    Rezultat: 100 godina bez tablete za smirenje

    Bio zdrav, jak, sa kosom gustom i mirnim živcima. I kad je Asim doživio stotu, umro je mirno – od starosti, a ne od stresa, niti od bolesti.Ležao nasmijan, sretan, dok su svi oko njega plakali.

    Obrat: A zašto ja ne mogu završiti priču?

    I tako ide priča…
    Al’ ja je ne mogu nastaviti.
    Žena mi dolazi kući, a pod nije obrisan, supa se ne krčka, tepih nije usisan, polica u kuhinji još stoji na podu. Moram nazvati Jasminu da mu kažem da neću u kafanu gledati utakmicu – žena i ja večeras počinjemo novu sezonu njene omiljene serije.
    Šteta… baš je bila dobra priča. Eh, hajd’ tužno…


    Pouka?
    Nema je. Ili je ima, zavisi ko čita 😂
    Neki će reći da je Asim bio sebičan. Drugi će reći da je bio pametan. A treći će samo uzdahnuti i otići usisati tepih.A ti? Bi li mijenjao svoj život za Asimov? Piši u komentar.

  • Lovačka priča: Ko nosi jelena, taj odlučuje | Poučna priča

    Svaki dan u šumu po “jelena”. Svaki dan kući praznih ruku. Zašto? Jer ima ljudi koji su najglasniji kad treba dijeliti tuđi trud. Ovo je priča o lovcu, njegovoj ženi, i jednom jelenu koji je promijenio sve.

    Kako je žena ulovila jelena

    Komšijski razgovor koji je sve pokrenuo

    “Komšija, komšija, šta ti je? Nešto si mi se zamislio danas, k’o da si sve kredite dig’o, a rata stigla?”

    “Ma pusti me, komšija, nije do kredita… do žene mi je! Nije ona loša, duša draga, al’ je neoprezna, brate mili!”

    I poče on svoju tužnu priču:

    “Znaš i sam, ne živimo mi k’o begovi. Ja ti se, jarane, uputim u šumu s puškom. Borim se s hladnoćom, kišom, komarcima i svim belajima. Ako mi se posreći, srušim kakvog jelena. Onda ga prebacim preko ramena i vučem uzbrdo sve do kuće.”

    “Kad dođem, duša mi u nosu, jedva dišem, mokar do kože. I šta misliš šta me dočeka? Nisam ni čašu vode popio, a žena već stoji s nožem u ruci:

    ‘Ovaj but ide tetki Zumri… ovaj komšinici Amri… file za moju mamu… rebra za moju sestru… ovaj dio za dijete… a onaj za komšiju…’”

    I tako redom, dok ne podijeli i rogove.

    “Dva dana kasnije, frižider opet prazan. I ja ti, budala, opet u šumu!” Uzdahe on, k’o da je cijeli svijet na njegovim plećima.

    “Dosta mi je! Večeras joj kažem da je kraj. Razvod!” odlučno će on.
    Komšijski savjet zlata vrijedan

    “Ne brzaj, komšija,” rekoh mu ja. “Imam ti ja bolju ideju – povedi je sa sobom u lov. Ne moraš joj pričati kako je teško. Samo joj pokaži ‘romantiku’ lova!”
    Kad teorija udari u praksu

    I tako ti on i uradi. Nagovori je da pođe. Ona se, naravno, sredila k’o za svadbu – haljina, fina bluza, frizura tip-top.

    Ali, ubrzo haljina poderana, cipele se raspale, ruke pune žuljeva, krpelji se uhvatili za noge, a kosa k’o da je jež u njoj spavao. U jednom trenutku zmija je skoro šlogirala.

    Nakon sati lutanja po šumi, nekako uspiju srušiti jelena.

    Ona pomisli: “Hvala Bogu, ovoj noćnoj mori je kraj!”

    Ali muž joj mirno reče: “E, draga moja… sad ga ti nosi!

    Ona ga pogleda u šoku, k’o da joj je rekao da leti na Mjesec. Ali nije se svađala. Podiže jelena na ramena.
    Trenutak istine

    Hodali su kilometrima. Kad je stigla kući, potresla se od umora. Spusti jelena na pod i sruši se pored njega.

    I odjednom – rodbina, komšije, prijatelji – svi su navalili s osmjesima na licima:

    “E, pa… da dijelimo jelena!”

    Još uvijek ležeći na podu, podiže glavu posljednjim atomima snage. Oči joj pune suza i bijesa.

    I promuklo reče: “KO GOD MI TAKNE JELENA… KUNEM VAM SE, UBIĆU GA!”
    Pouka za sve nas

    Ljudi su često vrlo velikodušni kad dijele nešto što ih nije koštalo ni truda ni znoja. Lako je tražiti “svoj dio” kad nisi bio u šumi. Kad se nisi borio. Kad nisi nosio teret.

    A ti? Nosiš li ti svog “jelena” svaki dan?

  • Pametni Kenan: Direktor se oznojio kad je čuo odgovore iz prvog razreda

    Učiteljica je mislila da je Kenan previše bezobrazan za prvi razred. Direktor je mislio da je previše pametan.
    Nakon 6 njenih pitanja, direktor je tražio da ga prebace u peti. Razlog? Pročitajte do kraja.

    Dječak previše pametan za svoju generaciju

    Kenan: “Učiteljice, ja sam previše pametan za prvi razred! Moja sestra je u trećem, a ja sam pametniji od nje.”

    Učiteljica, vidno iznervirana, zgrabi Kenana za ruku i odvede ga pravo u direktorovu kancelariju. Objasni direktoru cijelu situaciju. Direktor se namršti, pogleda Kenana preko naočala i reče da će mu postaviti par pitanja. Ako samo na jedno ne odgovori tačno, vraća se u prvi razred i ima da šuti ko zaliven. I učiteljica i Kenan pristanu po dogovoru.

    Direktor postavlja pitanja

    Direktor: “Koliko je 3 x 3?”
    Kenan: “9.”
    Direktor: “6 x 6?”
    Kenan: “36.”

    I tako unedogled. Direktor ga je rešetao pitanjima koja bi svaki trećak trebao znati. Konačno, nakon dobrih sat vremena, direktor se okrene učiteljici i kaže:

    — “Ja stvarno ne vidim razlog zašto ovaj mali ne bi išao u treći razred. Odgovorio je tačno na svako moje pitanje.”

    Učiteljica, ne mireći se s tim, upita može li mu ona postaviti nekoliko pitanja. Direktor i Kenan se slože.

    Učiteljica: “Šta to krava ima četiri, a ja samo dvije?”
    Kenan: “Noge.”

    Učiteljica: “Šta imaš u hlačama, a ja nemam?”
    Direktor pretrnu, zinu da zaustavi Kenana, ali prije nego što je uspio išta reći, Kenan hladno odgovori:
    Kenan: “Džepove.”

    Učiteljica: “Šta to ulazi tvrdo i suho, a izlazi mekano i ljepljivo?”
    Kenan: “Žvakaća guma.”

    Učiteljica: “Šta je to dlakavo izvana, a mokro iznutra, i počinje na slovo K?”
    Kenan: “Kokos!”

    Učiteljica: “Gdje većina žena ima najviše kovrdžave dlake?”
    Kenan: “U Africi!”

    Učiteljica: “Šta počinje na slovo P, završava na A, i pruža puno uzbuđenja?”
    Kenan: “Penzija!”

    Direktor duboko udahne, obriše znoj sa čela i kaže:

    — “Učiteljice, pakujte malog i šaljite ga u peti razred! Ja sam na zadnjih šest pitanja u sebi pogrešno odgovorio!”

    Zatim se direktor okrene i upita:

    — “Ali Kenane, živo me zanima… odakle uopće znaš sve ove stvari?”

    Sa šeretskim osmijehom na licu Kenan odgovara:

    “Pratim ‘Bosnianux’ na Facebooku i kradem mu fore!”

  • Lov na kokoške, patke i… cure

    Dedo Šemso je mislio da zna sve o lovu. Onda se pojavio mali Denis sa rolom žice i selotejpa.
    Treći put kad je krenuo u “lov”, i dedo je tražio da ide s njim.

    Komična ilustracija priče lov na patke

    U svakoj bosanskoj mahali postoji onaj jedan dedo koji sve zna i onaj jedan dječak koji je spreman na svaku šalu. Naš dedo Šemso je mislio da je vidio sve u životu, dok se u komšiluk nije do
    selio mali Denis.
    Ovo je priča o tome kako teorija iz “stare škole” ponekad padne u vodu pred dječijom maštom. I malo selotejpa.

    Lovačka priča iz prve ruke

    Jutro, rano. Dedo Šemso sjedi na verandi, pije prvu jutarnju kahvu i gleda kako sunce polako izlazi iznad Trebevića. Tišinu prekida zvuk koraka – to je mali Denis, prolazi s nečim velikim pod rukom. Dedo ga, naravno, odmah zaustavi:
    “De, de, mali, šta to nosiš?”
    “Rolu žice, dedo!” odgovara Denis, sav važan, ni ne zastajkujući.
    “A šta ćeš s tim, jadan ne bio?” pita Šemso, mršteći se preko naočala.
    “Idem kokoške hvatat’!”
    “Ma bježi, budalo jedna! Kakve kokoške, kakva žica?! Ne možeš kokoške žicom hvatat’!” dedo će, odmahujući rukom, uvjeren da današnja omladina nema pojma o životu.

    Ali Denis se samo nasmija i produži dalje.

    Iste večeri, pred akšam, eto ti Denisa nazad. Vuče za sobom onu žicu, a na njoj se koprca tridesetak kokošaka! Dedo Šemso samo zine, kahva mu zamalo ispade iz ruke. Ne vjeruje svojim očima, ali šuti – možda je slučajnost.

    Sutradan, opet ista scena. Dedo na verandi, kahva u ruci, kad eto ti Denisa. Ovaj put nosi nešto manje.
    “De, de, mali, šta sad nosiš?” pita dedo, već pomalo sumnjičav.
    “Rolu selotejpa, dedo!”
    “A šta ćeš s tim, jadan ne bio?”
    “Idem patke hvatat’!”
    “Ma bježi, budalo jedna! Kakve patke, kakav selotejp?! Ne možeš patke selotejpom hvatat’!” dedo će, već iznerviran Denisovim “ludostima”.

    Ali mali Denis se opet samo nasmija i produži .

    Iste večeri, pred akšam, Šemso ne može da vjeruje – Denis se vraća i vuče za sobom razmotanu rolu selotejpa, a na njoj se zalijepilo trideset i pet pataka! Dedo Šemso samo što ne padne sa stolice, hvata se za glavu i gleda u nebo.

    Sljedećeg jutra, Šemso ga je čekao spreman. Čim je ugledao Denisa, dječak ga preduhitri:
    “Dedo, danas ne pitaj ništa. Idem u lov na ‘cure’!”
    Šemso skoči kao oparen, baci fildžan i viknu:
    “Čekaj, čekaj, Denis! Idem i ja s tobom!”