KUPIO SAM ŽENI ELEKTROŠOKER ZA GODIŠNJICU

Komična ilustracija čovjeka koji isprobava elektrošoker na sebi.

Napisao/la

u

,

Napomena: Priče na Bosnianuxu su fikcionalne, osim ako je u samom tekstu izričito navedeno drugačije.

Kad žena kaže da joj ne treba ništa za godišnjicu

Jedna bračna priča o poklonu, pijaci u Živinicama i elektrošokeru koji je preko noći promijenio kućni red

Petnaest godina moja žena za godišnjicu govori istu rečenicu:

„Ne treba mi ništa, samo da si ti živ i zdrav.“

I tako, godinu po godinu, ja slušam, klimam glavom i vjerujem. Ne zato što sam posebno naivan, nego zato što čovjek nakon petnaest godina braka počne misliti da je konačno naučio kako stvari funkcionišu. A kad ti žena kaže da joj ništa ne treba, ti to, logično, shvatiš bukvalno.

Kasnije sam shvatio da u braku postoje rečenice koje se ne prevode doslovno. „Nije mi ništa“ često znači da jeste nešto. „Radi kako hoćeš“ znači da dobro razmisliš prije nego što išta uradiš. A „ne treba mi ništa za godišnjicu“ vjerovatno znači: „Očekujem da se sam sjetiš nečeg lijepog, pažljivog i romantičnog, ali nemoj da me pitaš jer onda poklon više nije iznenađenje.“

Ja to, naravno, tada nisam znao.

Potraga za savršenim poklonom

Prošle srijede, a srijedom je u Živinicama pazarni dan, šetam po pijaci i buvljaku u potrazi za nečim posebnim. To nije obična pijaca na kojoj se kupi samo voće, povrće i koja kesa graha. Tu ima svega i svačega: polovne robe dopremljene iz Njemačke i drugih evropskih zemalja, alata, posuđa, odjeće, elektronike, stvari kojima ne znaš ni ime ni namjenu, ali ti prodavač uvjerljivo objasni da su „kao nove“.

Roba je, naravno, uglavnom sumnjive kvalitete. Garancije nema, računa nema, a ako pitaš radi li nešto, odgovor obično glasi: „Radilo je kad je doneseno.“ Ako se pokvari čim pređeš kapiju, možeš se vratiti da se žališ, ali će prodavač do tada već biti na drugom kraju pijace ili će se praviti da te prvi put vidi. Na tezgama se smjenjuju razni prodavači i preprodavači, a svako za svoju robu ima posebnu priču i najbolju cijenu.

Ja sam, međutim, tog dana imao ozbiljan zadatak. Tražio sam poklon koji neće izgledati kao da sam ga kupio usput, pet minuta prije zatvaranja radnje. Godišnjica braka nije mala stvar. Petnaest godina zajedničkog života, računa, kredita, rodbine, prehlada, porodičnih ručkova, rasprava oko toga ko je ostavio upaljeno svjetlo i bezbroj puta izgovorenog: „Samo da završim ovu epizodu.“

Cvijeće sam odmah prekrižio. Rekla je da joj ne treba, a osim toga, cvijeće u našoj kući obično završi u vazi, pa se nakon nekoliko dana pretvori u dokaz da sam opet zakasnio s mijenjanjem vode.

Zlato? Previše očekivano. Parfem? Ima tri, a ne koristi nijedan. Kaže da čuva za posebnu priliku, a posebna prilika očigledno nikako da dođe. Čokolada? Pojela bi je prije mene, što znači da to nije poklon za nju nego investicija u njeno raspoloženje.

I onda sam ga ugledao.

Mali. Elegantan. Rozi.

Džepni elektrošoker, uz etiketu na kojoj je pisalo: „Idealan za ličnu zaštitu dame.“

U tom trenutku sve mi se složilo. Ovo nije običan poklon. Ovo je pažnja. Ovo je briga. Ovo je poruka: „Volim te i želim da budeš sigurna.“

Moj mozak je govorio: „Genijalno! Praktično je, korisno i pokazuje da misliš na njenu sigurnost.“

Zdrav razum je tiho šaputao: „Ona će te ovim istjerati iz kuće.“

A novčanik je bio najglasniji: „Samo dvadeset maraka, kume.“

Pogađajte koga sam poslušao.

Poklon koji niko nije očekivao

Kući sam došao kao paun. Zamotao sam elektrošoker u papir, dodao mašnicu i stavio ga na sto. Nisam joj odmah rekao šta je unutra. Htio sam da iznenađenje bude potpuno.

Ona je otvorila poklon, izvukla rozi uređaj, pogledala njega, pa mene. Onaj njen pogled trajao je svega nekoliko sekundi, ali dovoljno dugo da preispitam sve svoje životne odluke.

„Ljubavi… jesi li ti ovo meni kupio da tebe mlatim kad hrčeš?“

„Ne, ne“, kažem ja, pokušavajući zvučati ozbiljno. „To je za tebe. Za zaštitu. Ako te neko napadne.“

Ona me pogleda još jednom, pa reče:

„U Živinicama? Ko će mene napasti? Ti kad ne izneseš smeće?“

Nasmejala se i ostavila ga na sto. Ja sam se pravio da je sve prošlo odlično. U sebi sam, međutim, zaključio da je poklon prihvaćen i da je moj bračni status još uvijek stabilan.

Ali tu priča nije završila.

Muškarac i nova igračka

E sad, ja sam muškarac. Ako nešto ima dugme, baterije i na pakovanju piše „100.000 volti“, prije ili kasnije ću poželjeti da vidim radi li stvarno. Možeš ti kupiti uređaj za ličnu zaštitu, ali u muškoj glavi on se vrlo brzo pretvori u naučni eksperiment.

Dvije AAA baterije, bolan. Kako to može biti toliko jako?

Uputstvo je, naravno, bilo napisano vrlo uvjerljivo:

  • jedna sekunda – pecne;
  • dvije sekunde – trzne;
  • tri sekunde – upoznaš svog Boga.

Rekoh sebi: „Hajde samo jedna sekunda. Čisto za nauku. Moram znati šta sam joj kupio.“

I tu je bila moja najveća greška. Čovjek koji kaže „samo sekunda“ obično već zna da radi nešto što ne bi trebao.

Prislonio sam uređaj na nogu i pritisnuo dugme.

BZZZZT!

Ljudi moji, ne znam kako da vam to opišem. U jednom trenutku sam bio u dnevnoj sobi, a u sljedećem sam, čini mi se, vidio cijelu Bosnu iz svemira. Čuo sam rahmetli dedu kako viče: „Jesam li ti rekao, budalo!“ Mislim da smo ja i fotelja na kratko postali jedno biće.

Kad sam se osvijestio, ležao sam na tepihu savijen kao kifla. Naočale su završile na lusteru, a mačka Gracija se popela na garnišu i gledala me s izrazom lica koji je jasno govorio: „O ovome ću pričati svim mačkama u mahali.“

Kosa mi je mirisala na roštilj, što nije bio dobar znak, ali je barem značilo da sam još uvijek živ.

Žena je shvatila potencijal poklona

Žena je izašla iz kuhinje i zastala na vratima. Pogledala je mene. Pogledala je fotelju koja je sada bila na drugom kraju sobe. Pogledala je mačku na garniši, pa naočale na lusteru.

Nije paničila. Nije zvala hitnu pomoć. Nije čak ni pitala jesam li dobro.

Samo je mirno rekla:

„Radi?“

Ja sam pokušao odgovoriti, ali iz mene je izašlo nešto između „k“ i „ko“. Nakon nekoliko pokušaja uspio sam izgovoriti:

„Radi… k’o švicarski sat.“

Ona je tada uzela elektrošoker sa stola. Uključila ga je.

ZZZZAP!

Nasmijala se i rekla:

„Odlično. Od večeras stoji na mojoj strani kreveta.“

U tom trenutku sam shvatio da sam upravo kupio poklon koji je promijenio raspodjelu moći u našem braku. Petnaest godina sam mislio da se kućni red održava razgovorom, dogovorom i povremenim podsjećanjem. Ispostavilo se da je za efikasnost dovoljna jedna mala roza spravica i pogled koji govori više od hiljadu riječi.

Posljedice su bile nevjerovatne

Od tog dana moj život se značajno promijenio.

Smeće iznosim prije nego što me pita. Nekad ga iznesem i prije nego što se napuni, čisto da ne ostavljam prostor za nesporazum.

Suđe perem odmah poslije jela. Više nema mog čuvenog: „Samo da malo odmorim, pa ću.“ Sada odmaram tek kada je sudoper prazan i kuhinja izgleda kao da u njoj niko nikada nije jeo.

Čak sam počeo slagati čarape. Ne uvijek savršeno, ali dovoljno dobro da se ne pokrene istraga.

A hrkanje? Čarobno je prestalo. Ne znam je li prestalo zbog straha, stresa ili činjenice da se sada svake noći budim čim proizvedem i najmanji zvuk. U svakom slučaju, bračni mir je obnovljen.

Najgore je što elektrošoker ne mora ni biti uključen. Dovoljno je da ga žena uzme u ruku, pogleda prema meni i podigne obrvu. To je nova vrsta komunikacije, brža od poruke, jasnija od razgovora i efikasnija od svih bračnih savjeta koje sam ikada čuo.

A kad zaboravim godišnjicu, ona samo uzme uređaj, nasmije se i kaže:

„Hoćeš malo nauke, ljubavi?“

I namigne.

Ja se tada sjetim svega. Datuma. Cvijeća. Večere. Čak i onog puta kada sam rekao da je nova zavjesa „skoro ista kao stara“.

Pouka za muževe

Kada žena kaže: „Ne treba mi ništa“, nemoj to shvatiti kao službeno oslobađanje od kupovine poklona. To je vjerovatno test tvoje pažnje, kreativnosti i sposobnosti da se sam snađeš.

Kupi cvijeće. Ako kaže da neće cvijeće, ipak kupi cvijeće, ali dodaj nešto što pokazuje da si slušao šta voli. Organizuj večeru. Napiši poruku. Sjeti se važnog datuma prije nego što te telefon podsjeti.

Elektrošoker, koliko god bio praktičan, možda nije najbolji izbor za romantičan poklon. Posebno ako muškarac odluči da ga testira na vlastitoj nozi i pritom razbudi pola kuće.

Ja, lično, više ne kupujem poklone bez konsultacija. Prvo pitam nju, onda njenu sestru, pa njenu majku, a ako je situacija ozbiljna, uključim i hodžu. Petnaest godina braka naučilo me da je bolje potrošiti malo više vremena na pripremu nego završiti na tepihu dok mačka svjedoči mojoj gluposti.

Pouka za žene

Ako muž ne zna šta da vam kupi, nemojte mu samo reći da vam ne treba ništa. Dajte mu barem mali trag. U suprotnom, može se vratiti kući s nečim što nikada niste tražile, ali ćete vrlo brzo naučiti koristiti.

A ako vam je već kupio pogrešan poklon, nasmijte se. Možda nije pogodio ono što ste željele, ali je barem pokušao. Uostalom, najbolji brakovi nisu oni u kojima se nikada ne pogriješi, nego oni u kojima se i najveći promašaj pretvori u priču kojoj se smijete godinama.

Samo, za svaki slučaj, nemojte držati elektrošoker na muževoj strani kreveta.

Tamo bi mogao početi spavati na vrijeme.

Tagujte muža da vidi šta ga čeka ako ove godine fuli poklon.

Napomena: Elektrošokeri i slični uređaji nisu igračke. Ne pokušavajte ih testirati na sebi ili drugima i uvijek poštujte važeće propise o njihovoj kupovini i upotrebi.

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)