Svi smo barem jednom doživjeli sličnu situaciju. Odeš doktoru zbog jedne sitnice, a iz ordinacije izađeš s uputnicama, nalazima i spiskom mogućih dijagnoza koje nisi ni znao da postoje.
Uđeš zbog obične glavobolje, a izađeš sa savjetom da kontrolišeš pritisak, šećer, holesterol, štitnu žlijezdu, vid, sluh i – ako već radiš sve to – da ne bi bilo loše da jednom pregledaš i koljeno.
Ali Haso iz Kalesije ovu univerzalnu muku podigao je na potpuno novi, epski nivo.
Njegova priča počinje sasvim bezazleno – običnom boli u laktu.
Lakat kao okidač
Haso je bio poznat po svom specifičnom humoru, kratkom fitilju i direktnosti koja nije uvijek bila dobrodošla, ali je zato uvijek bila iskrena. Nije on bio čovjek koji će dugo objašnjavati šta ga boli. Kod njega je sve bilo jasno, kratko i bez suvišnih detalja.
Jednog jutra, nakon nekoliko dana trpljenja, odlučio je otići doktoru.
Ušao je u ordinaciju, sjeo na stolicu i odmah prešao na stvar:
„Doktore, lakat me ubi. Ne mogu kašiku prinijet ustima.“
Doktor, iskusni veteran u bijelom mantilu, s naočalama spuštenim na vrh nosa, podigao je pogled s kartona. Nije djelovao iznenađeno. Kao čovjek koji je četrdeset godina slušao najrazličitije simptome, navikao je da pacijenti dođu zbog jedne stvari, a usput spomenu još petnaest drugih.
Mirno je uzeo olovku i rekao:
„Haso, de ti meni prvo urin na analizu.“
Haso je zašutio.
Pogledao je doktora. Pogledao je svoj lakat. Onda je ponovo pogledao doktora, nadajući se da je nešto pogrešno čuo.
„Doktore dragi, kakav urin? Ja tebi kažem da me lakat boli. Nisam doš’o bubrege da vadim!“
Doktor se nije pomjerio ni milimetra.
„Ne pametuj, Haso. Ja sam četrdeset godina u ovoj struci. Ako ja kažem urin, onda nosiš urin. Tačka.“
Haso je promrmljao nešto sebi u bradu, ustao i izašao iz ordinacije. Na vratima se još jednom okrenuo, kao čovjek koji želi nešto reći, ali se sjeti da bi mu za to vjerovatno trebala još jedna uputnica.
Hasina osveta: uzorak za pamćenje
Ljut kao ris, Haso je otišao kući. Međutim, nije imao namjeru da poslušno donese običan uzorak.
Ne, Haso je odlučio da se osveti.
I to na način koji bi, da je kojim slučajem postojao neki stručni časopis za neobične laboratorijske slučajeve, sigurno završio na naslovnoj strani.
Uzeo je teglu od pekmeza i počeo pripremati svoj „uzorak“.
Malo je dodao od hanume. Kćerka je, kako kaže, „slučajno učestvovala“. Punica je baš tog dana bila u gostima, pa je Haso zaključio da bi bilo nepristojno izostaviti je iz cijele priče.
Mačka se motala oko nogu i gledala ga sumnjičavo. Haso je i njoj namijenio malu ulogu u svom naučnom eksperimentu.
„Kad već pravimo nalaz, da bude kompletan“, govorio je sebi.
Da bi sve bilo što uvjerljivije, dodao je i malo vode iz radijatora. A za završni sloj, kao posebnu tajnu recepturu, ubacio je kočiono ulje iz svog Golfa dvojke.
„E, sad neka doktor čita“, rekao je zadovoljno i zatvorio teglu.
Sutradan je ponosno odnio uzorak u ordinaciju. Spustio ga je na sto kao da predaje dokazni materijal na sudu.
Doktor je uzeo teglu, pogledao je prema svjetlu i kratko podigao obrve. Nije pitao ništa.
A Haso je jedva čekao rezultate.
Nalazi koji preokreću život
Dva dana kasnije, Haso se vratio po nalaze.
Doktor je sjedio za stolom s ozbiljnim izrazom lica. Papir je držao objema rukama, kao da se sprema saopćiti vijest od državnog značaja.
Haso je odmah osjetio nelagodu.
„Doktore, nije valjda nešto strašno?“
Doktor je uzdahnuo i počeo čitati.
„Haso, da krenemo redom.“
Haso se uspravio na stolici.
„Mačka ti je zdrava k’o dren. Njoj, hvala Bogu, ništa ne fali.“
Haso je trepnuo.
„Kako znate za mačku?“
Doktor ga je ignorisao i nastavio:
„Grijanje u kući ti je ispravno. Radijator radi, nećeš se smrznuti ove zime.“
Haso je već počeo blijediti.
„Punica…“ doktor je zastao, pogledao ga preko naočala i spustio glas. „Punica ti je, sinko, nagraisala. Teška bolest. Operacija samo u Istanbulu. Spremi najmanje deset hiljada eura.“
Haso je zinuo.
„U Istanbulu?“
„Tako piše ovdje“, odgovori doktor hladno.
Haso se uhvatio za stolicu. Još nije stigao do kraja obraditi vijest o punici, a doktor je već prešao na sljedeću stavku.
„Kćerka ti je trudna.“
Haso se malo smirio.
„Dobro, to i nije tako strašno.“
Doktor ga pogleda preko papira.
„Blizanci.“
Haso se ponovo uhvati za čelo.
„Biće belaja“, dodao je doktor, više kao lični komentar nego kao medicinsku procjenu.
A onda je došao red na hanumu.
Doktor je dugo šutio. Toliko dugo da je Haso počeo osjećati kako mu se i drugi lakat javlja od stresa.
„A hanuma…“ rekao je napokon. „Hanuma ti ima sifilis već šest mjeseci.“
Haso je problijedio.
„Šta kažeš?“
„Zato i neće s tobom u postelju“, objasnio je doktor potpuno mirno.
„Pa mogla je reći da je boli glava!“
Doktor je slegnuo ramenima. U njegovoj ordinaciji, činilo se, sve je imalo medicinsko objašnjenje.
Misterija bolnog lakta
Haso je sjedio potpuno slomljen. U nekoliko minuta saznao je da mu je mačka zdrava, da mu je grijanje ispravno, da mu punica treba u Istanbul, da mu kćerka čeka blizance i da mu hanuma ima bolest za koju nikada ranije nije čuo.
Mislio je da je to kraj.
Ali doktor je još uvijek držao papir u rukama.
„A sad da vidimo tvoj lakat“, rekao je.
Haso se malo pridigao.
„E, to me najviše i brine.“
Doktor je klimnuo, kao da je upravo pronašao posljednji dio slagalice.
„Pa ti onda, šta ćeš… odeš u kupatilo da olakšaš sebi dušu.“
Haso je odmahnuo rukom.
„Doktore, nemoj sad…“
„Slušaj. Kupatilo ti je tijesno k’o u Golfu dvojci. I svaki put kad, da prostiš, ganjaš majmuna, lupiš laktom u pločicu.“
Haso je ostao bez riječi.
Doktor je spustio papir na sto.
„Eto ti zašto te lakat boli.“
U ordinaciji je nastala tišina.
Haso je polako ustao, uzeo kaput i krenuo prema vratima. Na licu mu se vidjelo da pokušava sabrati sve što je upravo čuo, ali mu je matematika bila teža od svih nalaza.
Već je bio na izlazu kada ga je doktor pozvao:
„I Haso!“
Haso se okrenuo.
„Zamijeni ono kočiono ulje!“
„Šta sad opet?“
Doktor je pokazao prstom prema tegli.
„Pušta ti zadnji lijevi cilindar. Ubićeš se na nizbrdici kod Vukovija!“
Haso ga je gledao nekoliko sekundi.
„Doktore… ti si veći majstor od mog automehaničara.“
„Znam“, odgovorio je doktor. „Samo se nemoj opet žaliti na lakat kad budeš mijenjao ulje.“
Pouke iz ordinacije
Haso je izašao iz ordinacije potpuno zbunjen. Došao je zbog jednog lakta, a izašao s porodičnom dramom, veterinarskim nalazom, kontrolom grijanja i savjetom za Golfa dvojku.
Od tog dana, kažu, više nikada nije otišao doktoru bez prethodnog razgovora sa ženom, kćerkom, punicom, mačkom i automehaničarem.
A šta možemo naučiti iz ove urnebesne, ali pomalo zastrašujuće priče?
Prvo, ne svađaj se s doktorom. Nikada ne znaš koliko daleko seže njegova mašta, iskustvo ili laboratorijska oprema.
Drugo, ako već pokušavaš prevariti doktora, barem dobro razmisli šta stavljaš u teglu. Medicina je ozbiljna stvar, ali Haso je dokazao da se u pogrešnim rukama laboratorijski nalaz može pretvoriti u porodični sastanak.
Treće, ne podcjenjuj starog doktora. Možda ne zna baš sve o tvom laktu, ali ako ima četrdeset godina iskustva, moguće je da će usput dijagnosticirati i mačku, radijator, punicu i automobil.
I četvrto – provjeri kočiono ulje. Ne zato što doktor može sve pročitati iz uzorka, nego zato što je Haso, izgleda, barem u jednom dijelu bio u pravu.
Hasina priča je podsjetnik da život često piše najluđe scenarije. Nekada čovjek ode kod doktora zbog boli u ruci, a vrati se kući s osjećajem da mora sazvati porodični savjet, zakazati put u Istanbul i odmah posjetiti automehaničara.
A ponekad je bol u laktu samo bol u laktu.
Ali u Hasinom slučaju, izgleda da je bio i vrh ledenog brijega.
Ili, tačnije – vrh tegle od pekmeza.
Ako vas nekad zaboli ruka, prvo provjerite da vam kupatilo nije premalo. A onda, za svaki slučaj, i kočiono ulje.
Odgovori